Sukulenti – evo koji su najpopularniji izbor

Šta su sukulenti i zbog čega su veoma popularni kao sobne biljke?

Sukulenti ili sukulentne biljke su one vrste biljaka koje se odlikuju mesnatim, debelim, nadutim listovima čija je glavna svrha da zadržavaju vodu, budući da većinom rastu u sušnim područjima, kojim su na ovaj način prilagođene.

Upravo svojstvo skladištenja vode sukulentima često daje karakterističan izgled.

Termin sukulent potiče od latinske reči za biljni sok, sucus. Mada najčešće pomislimo na njihove mesnate listove, zapravo sukulentne biljke mogu skladištiti vodu u različitim strukturama.

Naziv sukulenti se u naučnom smislu ne odnosi na konkretne porodice i rodove biljaka, zato što se svojstvo može odrediti samo za specifičnu vrstu.

U baštovanstvu, termin sukulenti se ne koristi za kaktuse, koje bi botaničari klasifikovali kao sukulente.

Treba pomenuti da brojne porodice biljaka imaju među svojim redovima sukulentne vrste, dok u nekim od njih upravo sukulenti preovlađuju.

Obično biljke ovog tipa nastanjuju suva, pustinjska područja gde nema puno padavina.

Mogu opstajati uz minimalne količine vode koju primaju samo od izmaglice ili rose. Zbog svog karakterističnog, neobičnog izgleda mnoge sukulentne biljke se gaje kao dekorativne vrste.

U nastavku ćemo predstaviti neke od najpopularnijih i najomiljenijih sukulentnih biljaka koje se upravo često gaje kao sobno bilje.

Nega sukulenata, osnovne smernice

Pre nego što predstavimo najomiljenije vrste, ukratko ćemo govoriti o osnovnim uslovima i koracima za uzgoj i negu sukulenata.

Pre svega, treba da im obezbedimo adekvatno zemljište. Zemlja za kaktuse je najbolje rešenje; zemljište za sukulentne treba da je propusno, dobro drenirano.

Pored zemlje za kaktuse, može se koristiti mešavina organske i neorganske materije u odnosu jedan prema dva.

Na primer, zemlju ili kompost treba pomešati sa peskom ili perlitom. Kada je reč o saksijama, one moraju imati drenažne otvore.

Kada je reč o materijalu, ne postoje stroga pravila, s tim što se prednost daje glinenim saksijama, jer mogu upiti vodu i sprečiti da se biljka prezasiti. Kada je reč o svetlosti, treba voditi računa o potrebama konkretne vrste.

Većina sukulenata ne potrebuje direktnu izloženost suncu i jako neposredno svetlo ih može oštetiti.

Ipak, sukulenti uglavnom vole svetla mesta, mada ima vrsta koje mogu opstajati i u senci.

Izlaganje svetlu može menjati izgled biljke; videćemo da neke vrste dobijaju crvene ivice listova pri izlaganju svetlosti, što je u tom slučaju i poželjan efekat.

Zalivanje je ključna tačka o kojoj treba voditi računa.

Potrebe za vodom zavisiće od same vrste, premda treba imati u vidu da sukulenti generalno ne trebaju količine vode koje su potrebne nesukulentnim biljkama.

Što su listovi deblji, biljci treba manje vode. Izgled biljke će reći da li joj je potrebno više ili manje vode.

Sempervivum tectorum, čuvarkuća

Kod nas najpoznatija kao ‘čuvarkuća’, biljka Sempervivum tectorum jedan je od najomiljenijih sukulenata, izuzetno lak za gajenje i veoma koristan.

Kod nas je nazivaju i ‘debela koka’ ili ‘kamena ruža’. Na engleskom govornom području je poznata kao Hens-and-chicks biljka, odnosno ‘koka sa pilićima’.

Ovaj zanimljiv naziv dobila je zbog načina na koji se razmnožava i raste.

Glavna biljka oko sebe ima manje biljčice sa kojima je povezana sistemom delikatnih korenčića, te ova interesantna biljna zajednica podseća na koku sa okupljenim ptićima.

Ova biljka je izuzetno otporna, može da raste na kamenu i da odoleva najrazličitijim spoljnim uticajima.

Čuvarkuća potiče sa meksičkog tla, ali je raširena po svetu. Postoje brojne sorte čuvarkuće, a biljka je posebno pogodna za one koji nemaju dovoljno vremena da se posvete nekim zahtevnijim vrstama.

Raste u uslovima koji su za druge biljke potpuno nezamislivi – uspeva uprkos suši, mrazu, zagađenju i mnogim drugim neprilikama.

Može da se gaji napolju, ali i u zatvorenom prostoru. Sunce i vetar joj prijaju, a odlikuje je neverovatna sposobnost da se razvija i u nedostatku komposta.

Cigle, kamen i drvo mogu da budu dovoljna podloga za ovu neustrašivu i lepu biljku. Sorte čuvarkuće se razlikuju prema oblicima listova, formi rozete i bojama. Mogu biti zelene, crvenkaste, sive…

Čuvarkuća ne potrebuje mnogo vode, što je generalno odlika sukulenata. Zalivanje ove biljke je potrebno izrazito retko, gotovo uopšte. Jedina veća opasnost za opstanak čuvarkuće upravo je preterano zalivanje.

Kod nas se čuvarkuća odavno upotrebljavala i kao narodni lek; sok biljke se koristi za negu opekotina, rana, iritacija i upalnih procesa na koži i drugo.

Sanseveria trifasciata, svekrvin jezik

Sanseverija, odnosno Dracaena trifasciata ili Sanseveria trifasciata jedan je od takođe veoma popularnih sukulenata koji se rado gaji kao sobno ukrasno bilje.

Poznata je kao ‘svekrvin jezik’, ‘sabljica’, ‘zmijska biljka’, ‘indijansko pero’. Sve nazive je dobila zbog oblika njenih listova. Ponegde je nazivaju i ‘đavolov jezik’.

Biljka ima duge, uspravne i šiljaste mesnate listove, veoma je otporna biljka, a može se naći u Africi, na Madagaskaru i u Aziji.

Na evropskom kontinentu uzgaja se kao dekorativna vrsta od osamnaestog veka. Osim što je, kao sukulent, vrlo jednostavna za održavanje, ova biljka ima puno pozitivnih svojstava, uprkos pomalo ‘opasnim’ popularnim nazivima.

Sanseverija je odličan čistač vazduha, može filtrirati opasne materije poput trihloroetilena, ksilena, toluena i benzena, koji često cirkulišu u vazduhu u zatvorenom prostoru.

Ova biljka ublažava negativno delovanje elektromagnetnog zračenja u zatvorenim prostorijama u kojim često provodimo puno vremena. Jedna je od odličnih biljaka za kancelariju.

Za sanseveriju su vezana i različita narodna verovanja, pa je tako u krajevima gde predstavlja autohtonu vrstu povezana i sa nekim natprirodnim silama.

U Nigeriji je povezuju sa duhom rata, a smatraju je i dobrom protiv urokljivih očiju.

Osim duhovnih moći, sanseverija ima i praktičnu primenu, pa se tako njeni listovi mogu koristiti umesto zavoja, budući da sok biljke deluje kao prirodni antiseptik.

Ovaj interesantan, moćan sukulent je preporučljivo držati u spavaćoj sobi, jer ima svojstvo da preko noći otpušta kiseonik, za razliku od nekih drugih vrsta koje ga tokom noći troše.

Sanseverija je biljka za koju se veruje da donosi sreću i blagostanje. U Kini je vezuju za dva najmoćnija bića stare kineske mitologije, feniksa i zmaja; sanseverija se drži u saksijama sa ovim motivima.

Crassula ovata, drvo novca

Krasula je izuzetno popularan sukulent, koji veoma lako uspeva u kućnim uslovima i ne zahteva nikakvu posebnu negu.

Kao i kod ostalih sukulenata, ne treba je preterano zalivati; ukoliko je održavate pravilno i ne preterujete sa vodom, ova biljka može trajati dugo godina. Krasula je kod nas poznata kao ‘drvo novca’ i ‘srećna biljka’.

Ovaj sukulent potiče iz Afrike, odnosno iz Južne Afrike i Mozambika, ali je veoma rasprostranjena širom planete i rado se gaji kao sobna biljka.

Nije nimalo zahtevna i lako ju je održavati, čak i ako ste početnik kada je reč o sobnim biljkama i sukulentima kao takvim.  Treba voditi računa tek o nekoliko osnovnih smernica.

Listovi krasule su sjajni, zeleni i mesnati, a usled izloženosti jačoj sunčevoj svetlosti, ivice listova postaju crveni. Smatra se da krasula donosi prosperitet, sreću i novac.

Trebalo bi je postaviti u blizini ulaznih vrata, kako bi na taj način privukla bogatstvo u dom, prema nekim tumačenjima. Krasulu smatraju ne samo biljkom materijalnog blagostanja, već i biljkom harmonije i prijateljstva.

Popularni sukulent broji mnoge kultivisane sorte koje se drže upravo kao sobno dekorativno cveće. Na primer, ‘Hobbit’ je patuljasti kultivar lepih zelenih listova. Sorta ‘Botany Bay’ je kompaktna i ima okruglaste listove interesantne crvene nijanse, sa crvenim krajevima.

Krasula ‘Hummel’s Sunset’ je popularna zbog listova koji menjaju boju iz zelene u crvenu.

Kada je reč o nezi, treba voditi računa da se biljka ne zaliva preterano. Ukoliko sukulente preterano zalivate, može doći do truljenja korena i slabljenja i propadanja biljke.

Sukulenti generalno bolje podnose ako zaboravite da ih zalijete, nego ako u tome preterate. Nemojte je držati na preterano hladnom mestu )ispod 10 stepeni).

Aloe vera, aloja

Aloja je sukulent koji nam je svima dobro poznat zbog njegovih lekovitih svojstava.

Takođe, uz neke već pomenute biljke, smatra se izuzetno dobrim pročistačem vazduha.

Aloja lepo uspeva u zatvorenom prostoru kada se drži u svetlim prostorijama, a može se gajiti i napolju; u tom slučaju treba biti oprezan po pitanju hladnoće, pošto mraz može uništiti biljku.

Ukoliko aloju držite na otvorenom, treba je uneti unutra tokom hladnog perioda.

Aloja je sukulent kojem je potrebno dosta sunčeve svetlosti, kako bi se lepo razvijala, ali nije poželjno da je držite izloženu direktnim sunčevim zracima, jer može doći do oštećivanja biljke.

Aloju treba saditi u suvu zemlju, odnosno zemljište za kaktuse.

Nemojte je preterano zalivati. Između zalivanja zemljište treba da bude sasvim suvo, što je pravilo kod sukulenata uopšte.

Kako ćete znati da li aloja prima dovoljno tečnosti i vlage? To možete lako proveriti na osnovu kvaliteta listova.

Mesnati, hladni listovi koji se mogu savijati znače da je biljka sasvim dobro snabdevena vodom. Krti i lomljivi listovi govore o nedostatku vode.

Zašto je ovaj sukulent tako omiljen, osim što se lako uzgaja? Pre svega, zbog lekovitih svojstava.

Aloja se odavno koristi za umirenje kože, pre svega protiv opekotina. Aloja ima antiinflamatorna svojstva i ublažava neprijatno crvenilo posle izlaganja suncu.

Mnogi preparati za sunčanje sadrže aloju. Najefikasniji je prirodni  sok iz listova biljke.

Aloja se koristi i za ubrzavanje procesa zarastanja rana i u te se svrhe takođe koristi aloja gel. Pokazalo se da aloja može da uspori proces starenja kože i da uspešno tretira mnoge kožne probleme, poput, na primer, akni.

Uopšteno govoreći, brojni kozmetički preparati upravo su na bazi aloje ili je imaju u svom sastavu kao veoma važnu komponentu.

Sedum morganium, magarčev rep

Sukulent izuzetno interesantnog izgleda i veoma popularan kao ukrasna biljka, a takođe i zanimljivog nadimka, Sedum morganium potiče iz Meksika.

Izvrstan je izbor za one koji vole viseće biljke, zbog njegovog specifičnog rasta. To je puzavica koja se odlikuje dugim visećim stabljikama sa redovima malih, mesnatih listića u obliku kapljica.

Upravo zbog dugačkih stabljika je i poznat kao ‘magareći rep’, ali i ‘konjski rep’ ili ‘jagnjeći rep’.

Veoma je atraktivnog izgleda i zbog toga i popularan kao baštenska biljka, biljka za kamenite dekoracije ili za zatvoreni prostor.

Ovo je cvetnica koja daje crvene, žute ili bele cvetove, ali u zatvorenom izuzetno retko cveta, kao i mnogi drugi sukulenti i ostale biljke.

Može da se uzgaja u zajedničkoj saksiji sa drugim vrstama sukulenata i sa kaktusima.

Važno je da zemlja bude dobro drenirana, kako se biljka ne bi natapala vodom, što je vrlo štetno za sve biljke, a sukulente koji prirodno sakupljaju vodu naročito.

Treba mu dosta svetlosti, a posudu u kojoj ga držite okrećite kako bi cela biljka bila jednako osvetljena.

Ovaj sukulent je dosta popularan kao ukrasna biljka i ne zahteva mnogo brige. Nije mnogo velika biljka, ali se tokom rasta treba presađivati jedno dva ili tri puta, dok ne dosegne određenu veličinu.

Ne bi trebalo ovu biljku izlagati dugotrajnoj hladnoći. Može podneti laki mraz u kratkom vremenskom intervalu, ali bi idealno bilo da bude na toplom.

Zamioculcas zamiifolia, zanzibarski dragulj

Zamija, ZZ plant, ‘zanzibarski dragulj’ ili ‘biljka večnosti’ izuzetno je popularna sobna biljka. Njeni glatki i sjajni zeleni listovi čine je izuzetno atraktivnom, kao i lakoća uzgajanja i održavanja.

Zamija je cvetnica poreklom sa istočnih područja afričkog kontinenta. Kao komercijalna vrsta proslavila se tek krajem prethodnog veka i danas je vrlo popularna.

Ova biljka ima sukulentni rizom, a listovi su joj tamnozelene boje, vrlo sjajni i mesnati. Lako se uzgaja kao dekorativna biljka i važi za jednu od vrsta koja efikasno pročišćava vazduh.

Upravo zamija je jedna od danas popularnih kancelarijskih biljaka; neka istraživanja su pokazala da ona izuzetno pozitivno utiče na radnu produktivnost.

Ova biljka ima i lekovita svojstva. U Tanzaniji se, na primer, upotrebljava kao prirodni lek protiv upala, posebno zapaljenja ušiju.

Dok se u ovu svrhu koristi sok iz listova, korenje se upotrebljava za uklanjanje čireva.

U evropskim krajevima je tek odnedavno postala poznata, u poređenju sa nekim drugim vrstama, pa nam se možda čini i pomalo misterioznom biljkom.

Treba reći da je zamija za sada jedina vrsta u rodu kojem pripada, ali su kultivisane interesantne sorte kojima se uzgajivači mogu podičiti.

Na primer, kultivar ‘gavran’ je izuzetno impresivna biljka tamnih, purpurnih listova.

Postoje i patuljasti kultivari i oni čija boja odstupa od obične zamije. Kao biljka iz toplih krajeva, zamija voli i toplo okruženje.

Ovaj ‘zanzibarski dragulj’ ne zahteva mnogo zalivanja, kao ni druge sukulentne biljke. Dobra drenaža zemljišta je ključna za pravilnu negu, a zemlja se mora sasvim osušiti između dva zalivanja.

U suprotnom, rizom može početi da truli usled previše vode. Ne bi je trebalo izlagati direktnom jakom svetlu, jer to može oštetiti biljku.

Povezani tekstovi